Svatko tko pati od kašlja vrlo jasno može osjetiti koliko kašalj, dosadni suhi kašalj ili, naravno, kašalj kod djece može biti neugodan. Ali kako zapravo funkcioniraju naši dišni organi? Saznajte više o dišnom sustavu našeg tijela, gdje bi lijek trebao djelovati na bronhitisa, kada se koristi proizvod za suzbijanje kašlja ili gdje sluz izlazi kada kašljete.
To je proces koji se svima nama čini vrlo očitim, ali je zapravo vrlo složen i fascinantan. Udahnemo i izdahnemo oko jedanaest puta u minuti. Prsa nam se podižu i spuštaju jedanaest puta, pluća se pune dahom i zatim opet prazne. Svaki od ovih jedanaest puta naš dah ide istim putem: od nosne šupljine kroz grlo do grkljana, od grkljana preko dušnika do bronha. Zrak koji udišemo tada dolazi do pluća i kroz alveole koje se tamo nalaze. Ali udisaj i izdisaj, put do pluća i natrag, čini samo dio našeg disanja. Jednako je važno da se potrebni kisik transportira do stanica i mora se osloboditi štetni ugljični dioksid.
Razlika između dišnog sustava i dišnih organa
Sve fizičke komponente koje su uključene u disanje nazivaju se dišni sustav. Dišni organi se sastoje od nosa, usne šupljine, dušnika, bronhija i alveola.
Zagrijavanje, ovlaživanje i priprema zraka za disanje
U nosu se zrak koji udišemo zagrijava i ovlažuje te tako optimalno priprema za pluća. Na nosnoj sluznici nalaze se sitne dlačice – trepetljike – i debeli sloj sluzi. Trepetljike i sluz čiste zrak koji udišemo. Trepetljike prenose čestice prljavštine i prašine koje su zapele u sluzi natrag u stražnji dio grla. Čestice prljavštine i prašine ovdje se gutaju zajedno sa slinom. Nakon ovog zagrijavanja, vlaženja i čišćenja, zrak ulazi u ždrijelo, komoru iza nosa i usta. Ždrijelo se otvara u dvije cijevi: jednjak i dušnik. U potonjem se zrak prenosi u pluća. Ako udišete na usta umjesto na nos, zrak se ne ovlažuje i nepročišćen ulazi u dušnik. Zato je općenito bolje disati na nos.
Filtriranje stranih tijela i sluzi
Zrak struji kroz dušnik u bronhije. Prijelaz iz dušnika u pluća nazivamo bronhima. I dušnik i bronhi obloženi su bezbrojnim finim cilijama koje se neprestano pomiču prema ustima. Na taj način uklanjaju se mala strana tijela i sluz. Na kraju dušnika razdvajaju se bronhijalni kanali i tvore fini sustav cjevčica s bezbrojnim stablolikim granama. Oni prolaze u plućne alveole, koje se također nazivaju alveole. Pluća se sastoje od preko 300 milijuna ovih sićušnih alveola. Kada bi se sve alveole u jednom plućnom krilu raširile jedna do druge, pokrile bi površinu od pola teniskog terena! Ovo područje je neophodno kako bi tijelo apsorbiralo što je moguće više vitalnog kisika u isto vrijeme. Alveole su okružene gustom mrežom sitnih krvnih žila, kapilara. Udahnuti zrak prodire u alveole. Tu se odvija izmjena kisika iz zraka koji udišemo i ugljičnog dioksida nastalog potrošnjom u tijelu.
Izmjena kisika za ugljikov dioksid
Krv u kapilarama dolazi iz organa i sadrži puno ugljičnog dioksida, koji je otpadni proizvod našeg tijela i mora se riješiti. S druge strane, kisik iz alveola mora doći do organa jer oni trebaju kisik za funkcioniranje. Tako se kisik mijenja za ugljični dioksid.
Kapacitet naših pluća
Taj se proces odvija potpuno automatski u prosjeku jedanaest puta u minuti. Kašalj, nagon za kašljanjem ili suhi kašalj mogu se javiti kada se poremete procesi u našem tijelu koji su nam tako normalni, a opet tako fascinantni. Brojčano gledano, odraslom čovjeku dnevno treba oko 9000 litara zraka za disanje. Svakim udisajem udahnemo i izdahnemo oko pola litre zraka. To znači da se prosječno udahne osam litara zraka u minuti. Ovdje je vrlo velika razlika u količini kod mladih ljudi: oni pri velikom naporu mogu udahnuti i do 120 litara u minuti. U usporedbi s nama ljudima, psi dišu 18 puta u minuti, mačke 30 puta u minuti, a zamorci čak 90 puta u minuti!
